Pojave Gospe na Ghiaie di Bonate
1944., Ghiaie di Bonate, Italija
Šljunčari Bonata
Kratak uvod o mjestu gdje je Gospa pojavila maloj Adelaide Roncalli
Župa Ghiaie di Bonate nalazi se u biskupiji Bergamo, otprilike deset kilometara od glavnog grada. Može se doći iz Milana i Brescie za oko jednog sata vožnje autoputom, izlazeći na naplatu Capriate i idući prema Ponte San Pietro. Na kružnom toku Bonate Sopra, nakon benzinske postaje, skrenite desno i silazite prema Ghiaie di Bonate. Nekoliko zavojaka u ulicama sela i stiže se na mjesto pojavljivanja iz 1944., gdje je podignuta kapelica u spomen.
Ghiaie di Bonate dobilo je ime po šljunčanoj tlu rijeke Brembo. To je frakcija Bonate Sopra i, djelomično, Presezza. Crkveno je postala župa 1921., a Ghiaie di Bonate civilno priznata, nakon mnogih sporova, 29. ožujka 1944., na veče pojavljivanja. To je jedina župa u biskupiji posvećena Svetoj Obitelji.
Il Torchio jest podfrakcija Ghiaie koja uključuje skup nekoliko kuća raspršenih blizu Bremba, među poljima i čempresovom šumom, dominiranu plato Isola koji je služio kao amfiteatar za ogromne gomile ljudi koje su se tu okupile tijekom pojavljivanja. Uistinu, od 13. svibnja do 31. srpnja 1944., više od tri milijuna hodočasnika stiglo je u ovo malo selo Bergama, valovi ljudi koji su uglavnom dolazili pješice ili drugim sredstvima, riskirajući svoje živote zbog neprekidnih bombardiranja i puščanih rafa.
Drugi svjetski rat razorio je Italiju tužom i ruševinama. Ljudi su živjeli u anksioznosti i nedostatku svake vrste, a san mira činio se neostvarivim. Kad je sve izgledalo izgubljeno za Italiju i svijet, kad je Papa riskirao deportaciju u Njemačku, nade su oživjele čudom. U ovom malenom selu nepoznatom svijetu, kasnog popodneva 13. svibnja 1944., Gospa se pojavila sedmogodišnjoj djevojčici.
Kao što je učinila u Fatimi 13. svibnja 1917. tijekom Prvog svjetskog rata, Gospa je ponovno izabrala 13. svibanj da bi poslala svoje poruke nade i mira svijetu razdiranom Drugim svjetskim ratom.
Pojavljivanja u Ghiaie di Bonate nazvana su "Epilog Fatime".
Adelaide Roncalli
Kratak biografski uvod o Adelaide Roncalli
U 1944., u Torchiju, predgrađu Ghiaie di Bonate Sopra, živjela je obitelj Roncalli sastavljena od sina Luigija i sedam kćeri: Caterina, Vittoria, Maria, Adelaide, Palmina, Annunziata i Romana (te Federica koja je umrla u ranoj dobi). Otac Enrico odustao je od života seljaka i radio je kao radnik u lokalnoj tvornici. Njegova majka Anna Gamba, kućanica, morala je podići svoju brojnu djecu s trpljenjem i strpljevanjem.
Adelaide tada je imala sedam godina. Rođena je 23. travnja 1937. u 11 sati u Torchiju i krštena je 25. travnja od strane župnika, don Cesare Vitale. Pohađala je prvi razred; bila je obična djevojčica, puna zdravlja i živahnosti, voljela je igrati.
Sve do tog popodneva 13. svibnja 1944., kada joj se ukazala Sveto Obitelj, ništa nije sugeriralo da će njeno ime preći ne samo granice Italije, nego i Europe.
Kada je svijet gorio u plamenima mržnje i oružja a rat se činilo da nikad neće završiti, Gospa majka jedinstva i kraljica mira izabrala je mladu djevojku iz Bonatea, Adelaide Roncalli, da bi njoj poslala poruke svijetu. Ukazala joj se trinaest dana u dva ciklusa: prvi od 13. do 21. svibnja, drugi od 28. do 31. svibnja.
Gospa joj je predvidjela:
"Mnogo ćeš patiti, ali ne plakać jer ću te poslije s sobom uzeti na nebo." "U ovoj dolini pravih tuga biti ćeš mala mučenica..." Ali Adelaide je bila premlada da bi odmah procijenila težinu ovih riječi. Nakon ukazanja, izolirana je, uznemirena, plasirana i psihički torturirana tako da na kraju 15. rujna 1945., neko joj je iznuđio pisani odrik koji će utjecati kao kamen teškoće u procesu priznavanja ukazanja.
Dana 12. srpnja 1946., opovrgnula je odrik kojeg su joj diktirali, ponovno potvrdivši pisanjem istinitost ukazanja, ali žalosti neće imati željenog ishoda jer će 30. travnja 1948., biskup Bergama Monsignor Bernareggi izdati dekret "non consta" zabranjujući bilo kakvu vrstu pobožnosti Gospi, štovanoj kao ukazala u Ghiaie di Bonate.
Premještana ovamo i onamo protiv svoje volje i bez znanja roditelja, suprotnostima, ruglujući se i potkrivajući je, Adelaide nosila je svoj križ daleko od kuće.
Kada joj je bilo petnaest godina, biskup joj je dozvolio da uđe kod Sestre Sakramentine iz Bergama. Kada je biskup umro, neko je uspio dobiti naredbu da napusti samostan, prisiljavajući ju na odricanje od poziva kojeg joj je Marija manifestirala. Ovo odricanje donijelo joj je mnogo patnje i koštalo ju je duge bolesti.
Bila bi svaka tinejdžerica uništena događajem poput njenog, ali Adelaide je bila snažna i oporavila se. Umorna čekanja da se vrata samostana ponovno otvore, odlučila se udati i otišla živjeti u Milano gdje se žrtveno posvetila njegi bolesnika. Prošle su godine a Adelaide ostala je zatvorena u tišini koju joj su naredili nadređeni.
Na kraju, koristeći se odredbama Drugoga vatikanskog sabora o pravu na informacije, Adelaide je osjetila olakšanje zbog ukidanja zabrana koje su joj bile nametnute i odlučila je svečano i službeno potvrditi, pred notarom, istinitost ukazanja.
Sada više nije među nama Adelaide Roncalli, vizionarka iz Ghiaie. Pogodila ju je neizlječiva bolest, te je umrla u tri sata nedjeljnog jutra 24. kolovoza 2014. Živjela je u apsolutnoj tajnosti, daleko od svjetala reflektora, poslušna Crkvi i prije svega bez zlobe prema onima koji su joj nanijeli bol i veliku tugu.
Trinaest ukazanja Gospe
Prvo ukazanje Gospe
Subota 13. svibnja 1944., 18:00
Pozornost: Adelaide i neke male djevojčice
Vizija: Sveto obiteljstvo
Tog kasnog popodneva 13. svibnja 1944., sedmogodišnja Adelaide Roncalli otišla je brati krap i margarice uz put koji vodi pored borove šume da bi ih postavila pred slikom Gospe.
S njom, na nekom razdaljini, bile su joj šestogodišnja sestra Palmina i neke od njenih prijateljica.
Iz Adelaideinoga dnevnika:
'Idući brati cvijeće za Madonu koja je na polovini stepenika do moje sobe u kući, pobrala sam margarice i stavila ih u kolica koju mi je otac napravio. Vidjela sam lijepu krapovu ali je bila previsoko da bi ja mogla pobrati. Divljala sam se njome kada sam vidjela zlatnu točku koja siđe s gore i postupno se približava tlu, a dok se približavala postajala je sve veća i u njoj sam vidjela prisutnost lijepa Gospe s Djetetom Isusom na rukama i lijevo od nje sv. Josipa. Tri osobe bile su omotane u tri ovalna kruga svjetlosti i ostale su visjeti u prostoru ne daleko od niti svjetlosti. Gospa, lijepa i veličanstvena, nosila je bijelo haljce i plavu ogrtač; na desnoj ruci imala je krunu rožarija sastavljenu od bijelih perli; na golim nogama imala je dvije bijele ruže. Halje oko vrata imao je završetak bisera sve isti vezani zlatom u obliku niska. Krugovi koji su okruživali tri osobe bili su sjajni s tonovima zlatne svjetlosti. Na početku sam se plašila i pokušala pobjeći, ali me Gospa pozvala blagim glasom govoreći: "Ne bježi jer ja jesam Gospa!" Tada sam stajala i gledala je, ali s osjetkom straha. Gospa mi se pogledala, zatim dodaje: "Morate biti dobra, poslušna, poštivana prema susjedu i iskrena: molite dobro i vratite se na ovo mjesto devet večeri uvijek u ovom vremenu". Gospa mi je pogledala nekoliko trenutaka, zatim sporo nestajala bez okretanja leđa. Gledala sam dok bijeli oblak nije skrio ih od moga pogleda. Dijete Isus i sv. Josip nisu govorili; samo su me gledali s prijateljskim izrazom".
Vidjevši Adelaide u ekstazi, njene prijateljice su joj zvale i trešle je bez uspjeha tako da ju je sestra Palmina, impresionirana, trčala k majci reći joj da je Adelaide umrla usprkost. Polako se oporavljajući od svoje ekstaze, Adelaide je priznao prijateljicama da je vidjela Gospu, ali o tome nije pričala u svojoj obitelji tako da je večera održana u miru. Njene prijateljice nisu učinile isto pa se glasina počela širiti po selu.'
Drugi ukazanja Gospodine
Nedjelja, 14. svibnja 1944., 18:00
Prisustvo: Adelaide, neke djevojčice i jedan dečko
Vizija: Sveta obitelj
Iz Adelaideinog dnevnika:
'Bila sam u Oratoriju s prijateljicama, ali oko šest sati osjetila sam veliku želju da trčim na mjesto gdje me je Gospa pozvala. Otišla sam u žurbi s nekim od svojih prijatelja; stigavši na mjesto, instinktivno sam pogledala gore i vidjela dva bijela goluba koji prolaze, a više nad njima vidjela sam sjajnu točku koja se približava i jasno i veličanstveno obrisuje lik Svete obitelji.
Na početku su mi smiješile, zatim je Gospa ponovila što mi je rekla jučer: "Morate biti dobra, poslušna, iskrena i dobro moliti se, poštivati susjeda. Između vaše četrnaeste i petnaeste godine postat ćete Sestrom Sakramentinkom. Mnogo ćete patiti, ali ne plakajte, jer ćeš kasnije doći s meni na Nebo!" Zatim je polako otišla i nestala kao prošle noći.
Osjetila sam takvu radost u srcu zbog Gospinih kratkih riječi, a sjećanje na njezinu slatku prisutnost bilo mi je jasno i točno u umu. Vratila sam se s prijateljicama prema oratoriju; pola puta susreli smo dobrog dječaka koji me je upitao. Kad sam rekla da sam vidjela Gospu, on, uzbuđen, reče mi: "Pokušaj i pogledaj ako će se ponovno ukazati tebi i pitaj ju može li postati svećenik posvetivši se njoj." Brzo sam se vratila na mjesto i pogledala u nebo nadajući se da će Gospa vratiti. Zapravo, nakon nekoliko minuta, ponovo se pojavila lijepa prisutnost Gospodine kojoj sam izrazila želju Candida koji je bio prisutan na njenu novu posjetu. Mehkim, majčinskim glasom odgovorila mi je: "Da, postat će misionarski svećenik prema mojem Svetom Srcu kada rat završi." Rekavši to, polako nestade.
Na kraju vizije osjetila sam dječaka koji mi je skidao haljinu i, uzbuđen, upitao me što mu je Gospa odgovorila. Kad sam ponovila Gospodine riječi, on sretan trča da to kaže svojoj majci. Vratila sam se kući s prijateljicama i u srcu osjetila veliku radost. Prije odlaska, Gospa mi je rekla da dođem još sedam večeri.
Adelaide nije dugo čekala da doživi istinu druge proročanstva. U stvari, te večeri u obitelji je oštro osuđena. Otac A. Tentori piše kako je Gospa u tom ukazanju potvrdila Candidoovu poziv "kojemu se nasmijala", ali tada je Adelaide izdahnula i sakrila lice u ruke, ne želeći objasniti zašto. Vjerojatno je znala o patnji koju bi taj poziv koštao njezinog prijatelja. U međuvremenu, vijest o ukazanjima prešla je granice Ghiaie di Bonate.'
Treće Ukazanje Gospe
Ponedjeljak, 15. svibnja 1944., 18:00
Prisutni: Adelaide, 2 prijateljice i oko sto ljudi
Vizija: Sveto obiteljstvo (sjajnije nego obično)
Iz Adelaideina dnevnika:
'Krajem petog sata stigli smo na mjesto ukazanja sa svojim pratnjama: Italom Cornom i Giulijom Marcolinijem. Dugo sam išla do mjesta jer je cesta bila pretrpana. Sjajna točka koju su predvodile dvije male golubice pojavila se i sporo se približavala otkrivajući Sveto obiteljstvo sjajnije nego obično. Sjajno plave oči Djeteta Isusa u ovom ukazanju posebno mi privukle pažnju. Mala haljica koja ga je pokrivala do nogu bila je glatka, košulja od ružičaste boje posuta malim zlatnim zvijezdicama. Gospa nosila je plavu haljinu s vrlo dugim bijelim velom koje joj je padalo sa glave. Male zvijezde formirale su halo oko lica Gospine; na njеним nogama bile su dvije ruže, a između spuštenih ruku bila je krunica.'
Mnogi ljudi savjetovali su mi da Gospi kažem da izliječi njihove djece i da joj zamolim kada će doći mir. Sve sam rekla Gospi, a ona odgovori: "Recite im da ako žele da se njima djeca izlijeku moraju tješiti, mnogo moliti i izbjegavati određene grehe. Ako muškarci čine pokoru, rat će završiti za dva mjeseca, inače u manje od dvije godine." Rekla je oko deset krunica sa mnom, a zatim su sporo nestali dok nisu potpuno nestali.'
Iz valova ljudi koji su došli poslije vjerovalo se da su učinili sve tu molitvu i pokoru koju je Gospa zamolila te se mislilo da će rat završiti unutar dva mjeseca. Umjesto toga, dva mjeseca nakon tog 15. svibnja, četvrtkom 20. srpnja, došlo je do napada na Hitlera što je označilo početak pada Njemačke i njezine kasnije poraze. Rat se još uvijek nastavio do ljeta 1945., s postupnim prestankom neprijateljstava. Gospa je točno prorekla: "malo manje od dvije godine".'
Četvrto Ukazanje Gospe
Utorak, 16. svibnja 1944., 18:00
Prisutni: Oko 150 ljudi
Vizija: Sveto obiteljstvo
Popodne je Adelaide otišla u oratorij gdje ju je sestra Concetta upitala o ukazanjima. Među ostalim, Adelaide je otkrila da Gospi dolazak uvijek prethodi let dvije male bijele ptice i da Djevica govori s njom na bergamskom dijalektu. Djevojčica se vratila kući na vrijeme ali morala je mnogo inzistirati da bi mogla otići na 18:00 sastanak s Gospom.'
Iz Adelaideina dnevnika:
'U ovom pojavljivanju, da bih bila točna u svome vremenu, morala sam mnogo inzistirati na ljude koji su me okruživali jer su svi pokušavali uvjeriti da je bilo pet sati dok sam osjećala u srcu da je vrijeme koje mi je dala Gospa. Na moju insisteniju da me puste ići, čovjek me uzme u svoje ruke i odvede na mjesto pojavljivanja. Kao i na prošle večeri, sjajna točka prethodila su male golubice i pojavile su se Gospa s Djetetom Isusom i sv. Josipom. Njihova odeća bila je ista kao i prošloj dani.
Gospa mi se nasmiješila, a zatim mi reče sa tužnim licem: "Tako mnogo majki imaju svoje djece u nevolji zbog svojih teških grijeha; nek prestanu grešiti i djeca će biti izliječena." Zatražila sam neki vanjski znak da zadovoljim želju ljudi. Odgovorila mi je: "To također doćiće u pravom vremenu. Molite se za siromašne grešnike koji potrebuju molitve djece." Tako rečuvši, otišla je i nestala.'
Peto pojavljivanje Gospe
Srijeda, 17. svibnja 1944., 18:00
Prisustvo: Otprilike 3000 ljudi
Vizija: Blagoslovljena Djevica s osam malenih anđela
Tog dana bio je posljednji put kada je Adelaide pohađala osnovnu školu u Ghiaie di Bonate. Učitelj ju je pitao o pojavljivanjima i Adelaideina priča bila je uvjerljiva. Na povratku kući, Adelaide je vodila njena majka koja, plačući, joj je pitala istinu o pojavljivanjima. Adelaide potvrdila.
Iz Adelaideina dnevnika:
'U obično vrijeme otišla sam na mjesto pojavljivanja. Dve golubice prethodile su sjajnoj točki i Gospa se pojavila odjevena u crveno s zelenim ogrtačem koji je imao dugačku šljuku. Okolo tri kruga svjetlosti bilo je osam malenih anđela obučenih naizmjence u plavo i ružičasto, svi ispod Gospih lakata, polukružno. Čim sam vidjela Gospu, ona mi odmah započe govoriti i povjerila mi tajnu koju treba otkriti Biskupu i Papi ovako riječima: "Recite Biskupu i Papi tajnu koju vam sam povjerila... Preporučujem vam da učinite ono što vam kažem, ali ne recite nikome drugom." Zatim sporo nestade.'
Tri dana kasnije, 20. svibnja, Adelaide je odvedena k biskupu da mu otkrije tajnu. Što je bilo tako važno u toj tajni da biskup, krajem lipnja 1944., posebno ode u Gandino, gdje se djevojčica nalazila, da bi joj ponovo čuo?
Adelaide je odvedena u Rim 1949. i primljena na privatnoj audijenciji kod pape Pija XII, kome je povjerila tajnu koju još Gospa otkrila 17. svibnja 1944.
Šesto pojavljivanje Gospe
Četvrtak, 18. svibnja 1944., 18:00
Blagdan Uznesenja
Prisustvo: Otprilike 7000 ljudi
Vizija: Blagoslovljena Djevica s osam malenih anđela
Gomila se brzo povećala na Ghiaie di Bonate. Svi su htjeli vidjeti djevojčicu i bilo je velika zabrinutost za njezinu sigurnost. Rimski narednik pomogao je maloj grupi da stigne do mjesta pojavljivanja.
Iz Adelaideina dnevnika:
'Tijekom propovjedi razmišljala sam o Gospi i oko pet sati odšla sam da se malo prehranim kako bih bila na vrijeme za odlazak na mjesto pojavljivanja. Posjet Gospin je predhodio dolazak dvije golubice. Djevica je obučena u crveno sa zelenom ogrtačem, još uvijek okružena malenim anđelima kao i juče.'
Gospa mi se nasmijala pa je tri puta ponovila ove riječi: "Molitva i pokora" . Zatim je dodala: "Molite za siromašne, najupornije grešnike koji umiru ovom trenutku i probadaju mi Srce."
Mnogi su me savjetovali da upitam Gospu koje joj je molitva najviše draža. Izrazila sam to želju, a ona mi je odgovorila: "Molitvu koju volim najviše jest Zdravo Marijo." Rekavši ovo, Gospa se polako nestala.'
Sedmo pojavljivanje Gospino
Petak, 19. svibnja 1944., 18:00
Pozornost: Otprilike 10,000 ljudi
Vizija: Sveta obitelj
Tog dana na mjesto pojavljivanja donesene su kartice vjernika s njihovim molbama Gospi. Bila je velika gomila i Adelaide se teško probila do mjesta. Od tog večera, doktorica Eliana Maggi uvijek je bila prisutna blizu djevojčice.'
Iz Adelaideina dnevnika:
'Kao i svaki drugi veče otišla sam na svoje mjesto gdje su donijeli kamen od granita na koji sam se penjala tijekom pojavljivanja. Vidjela sam sjajnu točku u kojoj je bila prisutnost Svete obitelji. Gospa je nosila velo i plavu haljinu. Bijela traka okruživala joj je boku; imala je ruže na nogama i krunu u rukama. Dječac Isus još uvijek je bio obučen u ružičasto s zlatnim zvijezdicama, a njegove male šake bile su spojene zajedno. Njegovo lice bilo je mirno, gotovo nasmijano. Sveti Josip bio je miran ali nije se smijao; obučen je u smeđe, od ramena mu visio komad smeđeg tkanina oblika ogrtača i u desnoj ruci držao štap s cvjetajućom ljiljanom. Mali anđeli još uvijek su bili tu.'
Gospa me pogledala nasmiješena, ali sam ja prva govorila te joj rekla želju mnogih ovim riječima: "Gospodo, ljudi mi kažu da ti upitam hoće li njihova bolesna djeca zaista biti donesena ovdje kako bi se izliječili.
S nebeskim glasom mi je odgovorila: "Ne, nije potrebno da svi dođu ovdje, oni koji mogu će doći i prema njihovim žrtvama biti će izliječeni ili ostati bolesni, ali moraju prestati činiti teže grijehe." Molila sam je da učini neko čudo kako bi ljudi vjerovali njoj riječi. Odgovorila mi je: "I oni će doći, mnogi će se obratiti i ja ću biti priznata od Crkve." Zatim je ozbiljno dodala: "Razmišljaj o ovim riječima svaki dan života tvoga, uzimi hrabrost u svim patnjama svojim. Vidjet ću te opet na čas smrti tvoje, držat ću te pod svojom krilom i odnesut ću te na nebo." '
Osma Pojava Gospe
Subota, 20. svibnja 1944., 18:00
Pozornost: Otprilike 30,000 ljudi
Vizija: Sveto obiteljstvo
Adelaide, pratjena župnikom don Cesare Vitali i njena rođaka Maria, otišla je u Bergamo da vidi biskupa kako bi mu rekla tajnu koju je primila od Gospe. Rođakinja je biskupu pričala o objavi koja ju je Adelaide obavijestila o čudu koje će se dogoditi na kraju prvog ciklusa pojavljivanja.
Te večeri, u Ghiaie, bila je velika gomila ljudi koji su čekali Adelaidu.
Iz Adelaideina dnevnika:
'Kao i svaku drugu večer otišla sam do kamena da čekam dragu Gospu. Ponovno se pojavila Sveto obiteljstvo i Gospa mi je rekla: "Sutra će biti posljednji put kada ću ti govoriti, a zatim ću te pustiti da dobro razmisliš o onome što sam ti rekla za sedam dana. Pokušaj dobro shvatiti jer kad odrasneš to će ti mnogo trebati ako želiš biti potpuno moja. Nakon tih sedam dana ja ću se vratiti još četiri puta." Njen glas bio je tako harmonijski i lijep da, kako god sam se trudila imitirati ga, nikad nisam uspjela.'
Kao u Fátimi, tako i u Ghiaie dogodili su se nebeski fenomeni koji prije nisu bili posmatrani.
Dr. Eliana Maggi svjedočila je na zakletvu 16. siječnja 1946. pred Biskupskom komisijom: "Ta subota bila je kišovita dan. Na početku pojavljivanja zrak sunca prekrivao je dječaku glavu. Podigla sam oči i vidjela sam razu u oblacima u obliku križa i pljuskovi zlatnih i srebrenih točkica, nekoliko minuta, a svi su vikali za čudo."
Don Luigi Cortesi pisao je o solarnim fenomenima te subotnje večeri:
"Neki su primijetili neobičnu svjetlosnu zraku koja je intenzivno osvetlila dječaka i odrazila se na okolna lica. Drugi su vidjeli sunce u obliku križa; drugi su vidjeli solarni disk koji se vrtio ludim krugom ne većem od pola metra. U nižim slojevima atmosfere, primijetili su pljuskove zlatnih zvijezda, male žute oblake u obliku prstenova, tako gustih i blizu da neki pokušavaju uhvatiti ih rukama. Na ruke i lica gledalaca vidjele su se najrazličitije boje s prevladavanjem žutog; fosforescentne ruke bile su vidljive, globusi svjetlosti u obliku hostija..."
Deveto ukazanje Gospe
Nedjelja, 21. svibnja 1944., 18:00
Pozornost: Otprilike 200,000 ljudi
Vizija: Sveto obiteljstvo
To nedjeljno ukazanje bilo je posljednje prvog ciklusa. Od jutra se ljudski val izlio u Ghiaie di Bonate. Pripremljen je čvrsti ograda oko mjesta ukazanja, a popodne su neka voljna muškarca postavila nekoliko bolesnih ljudi tamo. Tijekom ukazanja Adelaideu su podvrgavali brojne testove liječnici prisutni.
Iz Adelaideina dnevnika:
I ovo ukazanje prethodile su golubice, a na sjajnoj točki manifestiralo se Sveto obiteljstvo odjeveno kao jučer u sredini crkve. Prema glavnom ulazu bilo je: sivo magarče, bijelo ovca, pas sa bijele dlake s smeđim mrljama, konj obične smedje boje. Sva četiri životinje bile su klekale i pokretale usta kao da mole. Naglo se konj podigao i prolazeći blizu Gospe je prošao kroz otvorena vrata i šetao jedinom cestom koja vodi do polja ljiljana, ali nije imao vremena potrčati koliko je želio jer ga je sveti Josip slijedio i povratio natrag. Kad je konj vidio svetog Josipa pokušavao se sakriti blizu zida koji okružuje polje ljiljana. Ovde se dao uzeti sa pokornošću i pratjen od svetoga Josipa, vratio se u crkvu gdje se kleknuo i nastavio svoju molitbu.
Tog dana sam taj čin objasnio samo rekavši da je konj bio loša osoba koja je htjela uništi dobre. Sada mogu bolje objasniti osjećaje koje mi je ta vizija izazvala. U konju vidio sam ponosnog i zlog čovjeka žudljivog za dominacijom, koji je napustio molitvu i želio uništi ljiljane tog lijepoga polja trljajući i tajno rušeći njihovu svježinu i jednostavnu bijelu boju.
Treba primijetiti da dok je konj klao na tom polju pokazivao osjet zlonamjernosti jer se pokušavao ne vidjeti. Kad je konj vidio svetog Josipa koji mu ide u potragu, napustio je tajni štetu i pokušavao se sakriti blizu zida polja. Kad ga je sveti Josip približio, pogledao ga je slađim zamjeranjem i odveo ga kući molitve. Dok je konj činio štetu druge životinje nisu prekidale molitvu.
Četiri životinje predstavljaju četiri neophodne kršćanske vrline za formiranje Svetog obiteljstva. Konj ili vođa koji ne smije napustiti molitvu jer bez nje je sposoban samo za nemir i propast. Odbijajte strpljenje, vjernost, blagost i tišinu koje su prikazane u simboličnim životinjama. U ovoj viziji nitko nije govorio i polako sve nestalo.
N.B. Posebne mrlje dlake psa figura su obiteljske vjernosti tako skvrčene. Otvorena vrata hrama figura je slobode koju Bog daje svaku stvorenju."
Taj večer dogodili su se impresionantni solarni fenomeni u Ghiaie di Bonate i Lombardiji.
Mnogi su bili svjedoci ljudi koji su bili na mjestu i u bliskim gradovima. Prije šest sati, sunce je izašlo iz oblaka, okrenulo se vrtložno samo sebe projekcijom u svakom smjeru zrakova žute, zelene, crvene, plave, ljubičaste svjetlosti koja su obojila oblake, polja, drveće i gomilu ljudi. Nakon nekoliko minuta sunce je prestalo da bi odmah nastavilo istim fenomenima. Mnogi ljudi primijetili su da se disk ubijelio kao hostija, oblaci su izgledali kako si spuštaju na ljude. Nekoliko ih je vidjelo na nebu krunicu rožanja, drugi majestetan lik Gospe s trajnim ogrtačem. Drugi, iz daljine, vidjeli su lice Naše Gospodice obrisano u suncu. Iz Bergama mnogi svjedoci primijetili su kako se sunce izblijedilo i ispuštalo sve boje duge koje je bacalo u svakom smjeru i primijetili veliku traku žute svjetlosti intenzivne sjajnosti koja si spustala s vrha neba okomit na Ghiaie.
Deseta Pojava Naše Gospodice
Nedjelja, 28. svibnja 1944., 18:00
Pozornost: Otprilike 300,000 ljudi
Vizija: Blagoslovljena Djevica s dva svetaca uz nju
Adelaide je provela tjedan u plodnom povlačenju u Bergamu, sa sestrama Ursulinkama da bi se pripremila za svoju Prvu Pričešće. Mnogi hodočasnici, nadahnuti velikom vjerom, stigli su na Ghiaie di Bonate. Glasovi o čudesnim ozdravljenjima proširili su se. Bilo je Duhovdan. Adelaide je primila svoju Prvu Pričešće i odvedena natrag u Bergamo sestrama. Vratila se na mjesto pojavljivanja kasno popodne.
Iz Adelaidinog dnevnika:
'Na ovaj dan primila sam svoju Prvu Pričešće. Kao i u drugim večerima, odveli su me na mjesto pojavljivanja i sjajna točka se ponovno pojavila pokazujući Našu Gospodicu s malim anđelima i dva svetaca uz nju. Gospa mi je rekla: "Moli za uporne grešnike koji moje srce boli jer ne razmišljaju o smrti. Moli također za Svetog Oca koji prolazi kroz teške vremena. Zlostavlja ga mnogo ljudi i mnogi pokušavaju na njegov život. Ja ću ga zaštititi i on neće napustiti Vatikan. Mir neće dugo čekati, ali moje srce žudi po tom svjetskom miru u kojem svi volimo jedni druge kao braća. Samo tako će Papa imati manje pati."
Gospa je držala u rukama dva crna goluba koji simboliziraju jedinstvo koje su supružnici morali imati da bi formirali svete obitelji pod Gospičinim čuvanjem. Još uvijek učava kako ne može biti svete obitelji bez življenja pouzdano u Gospičine majčine ruke.
Gospa mi nije otkrila imena dva Svetaca koje je imala uz sebe. Samo unutarnjom nadahnućem dobio sam jasno uvid u njihova imena: Sv. Matej i Sv. Juda. Ime Judas za mene nosi tužan spomen jer, čak i nehotice, izdao sam Gospu. U ovome pojavljivanju vidim prekrasnu milost Gospine koja mi je pokazavši Svetog Jude željela upozoriti i učiniti opreznim u iskušenjima koje ću susresti kako bih potvrdio njezinu majčinsku i sigurnu riječ koju, nažalost, nije mogao održati. U srcu osjećam težinu moje velike pogreške, ali iako sam podražavao Jude izdajicu, još uvijek želim se osvetiti slijedeći primjer Svetog Jude postajući apostol i mučenik za ljubav Isusa i Gospe. Sv. Matej u srcu mi budi povjerenje u spasenje jer je on također, grešnik, sledio Isusa i postao apostol Njegova imena.
Dva Svetaca nosila su ljubičastu odjeću s smeđim ogrtačem. Gospa je nosila crvenu odjeću s zelenim ovojnicom; na čelu joj je bila dijadem u obliku krune ukrašena malenim sjajnim biserima različitih boja. Pri odlasku okrenula je pogled prema dva Svetaca, a zatim sporo nestala.'
Pojava Sunca ponovila se i vidjela ne samo na Ghiaie nego i na mjestima vrlo udaljenim jednih od drugih.
Iz župnog glasnika Tavernole datiranog u lipanj 1944. čitamo: "U točno šest sati popodne došlo je do smanjenja sunčeve svjetlosti pratjeno bljeskom poput iznenadnog munje, jasno primijećeno prvo od strane nekih igrača boccie. Gledajući Sunce vidjeli su zeleno, zatim svijetlo crveno, potom zlatno žuto i više toga, vrtilo se sam po sebi vrtoglavo. Na taj spektakl ljudi su izlazili na ulice...". Kasnije je saznano, temeljem otkrivenja generala SS-a Karla Wolfa u Italiji, da je Papa bio u ozbiljnoj opasnosti od deportacije i da bi Rim mogao postati drugi Stalingrad.
Jedanasto pojavljivanje Gospe
Ponedjeljak, 29. svibnja 1944., 18:32
Prisustvo: Otprilike 300.000 ljudi
Vizija: Blagoslovljena Djevica s malenim anđelima
I na taj ponedjeljak, potok ljudi došao je na mjesto pojavljivanja. Tok bolesnih i nemoćnih bio je tako impresionantan u Ghiaie di Bonate da se moralo organizirati posebnu službu dobrovoljaca, medicinskih sestara, liječnika i ambulanti. Bilo je toliko čudesnih izlječenja na licu mjesta da je Kurija Bergama uspostavila posebno tijelo za ritualna istraživanja.
Iz Adelaideina dnevnika:
'I u ovom pojavljivanju Gospa se pojavila s malenim anđelima, obučena u crveno sa zelenim ovojnicom i njezino pojavljanje prethodilo su dva goluba i sjajna točka. U rukama joj je još uvijek držala dva goluba s tamnim perjem a na ruci rožarij.'
Gospa mi se nasmijala i rekla: "Bolesni koji žele izliječiti moraju imati više povjerenja i osvetiti svoje patnje ako žele steknuti raj. Ako to ne učine, nemat će nagrade i teško će biti kažnjeni. Nadam se da će svi oni koji saznaju moje riječi napraviti sve napore da zarađuju raj. Oni koji će trpjeti bez žaljenja od mene i moga Sina dobit će što god zahtijevaju. Molitvi mnogo onih čiji su duše bolesne; sin Isus umro je na križu da ih spasi. Mnogo ne razumiju moje riječi, a zbog toga patim."
Kad je Gospa podigla ruku do usta da mi pošalje poljubac s prstom i palcem spojenima, dvije male golubice letjeli su oko nje i pridružile joj se dok je sporo odlazila.'
Dvanaesta Gospina pojavljivanja
Utorak, 30. svibnja 1944., 18:50
Pozornost: Otprilike 250,000 ljudi
Vizija: Blagoslovljena Djevica s malim anđelima
Tog dana vrućina je bila nepodnošljiva. Osim topline i umora, teško se podnosilo tiskanje gomile koja se strahovito pritisnula na ogradu.
Iz Adelaideina bilježnika:
'U ovome pojavljivanju Gospa mi se pojavila obučena u ružičastu boju s bijelom velom. Nije imala tamne golubice u rukama, a oko nje su bile samo male anđele.'
S osmehom koji je bio više od majčinskog, rekla mi je: "Drago dijete, ti si sve moje, ali iako si draga srcu mom, sutra ću te ostaviti u ovoj dolini suza i boli. Opet ćeš me vidjeti na čas smrti tvojeg i omotana u svoj plašt odvedu ću te u raj. S tobom ću odvesti one koji te razumiju i pati."
Blagoslovila je i otišla brže nego druge večeri.'
Trinaesto Gospino pojavljivanje
Srijeda, 31. svibnja 1944., 20:00
Pozornost: Otprilike 350,000 ljudi
Vizija: Sveta obitelj
Neprekidni priljev hodočasnika iz svih krajeva nastavio se cijelu noć tako da su vlasti bile vrlo zabrinute zbog javnog reda. Procjenjuje se da je do 90,000 ljudi stiglo iz Pijemonta, mnogi pješice. Toga popodneva sunce je žarilo a gomila bila ogromna. Okolo 18:30 Adelaide ju je odnio komesar na mjesto pojavljivanja. Adelaide osjetila je jake bolove u trbuhu. Ljekari su se savjetovali međusobno. Unatoč patnji, nitko nije mogao uvjeriti da ode kući. Tada, iznenada, s teškoćom ustala i počela moliti. Nakon nekog vremena rekla je odlučno: "Sad dolazi!" Ispustila duboki uzdah a njena oči postale su jasne i sjajne. Tu je bila Sveta obitelj.'
Iz Adelaideina bilježnika:
'Gospa se danas pojavila u osam sati. Bila je obučena kao i prvoj pojavi. Osmiješila se, ali to nije bilo njeno lijepo osmijeh kao na drugim večerima, ali njen glas bio je blag.
Reče mi: "Drago dijete, žao mi je što moram otići od tebe, ali moj čas prošao je, ne tužite se ako me ne vidite nekoliko vremena. Razmislite o onome što sam vam rekla; u času vaše smrti opet ću doći. U ovoj dolini pravih tugova biti ćeš mali mučenik. Ne odustajte, želim moju pobjedu uskoro. Molite se za Papu i recite mu da se požuri jer želim biti milostiva prema svima na ovom mjestu. Što god me zamole, zatražit ću to od mog Sina. Bit ću vaša nagrada ako je vaše mučeništvo veselo. Ove moje riječi bit će vam utješanje u vašem iskušenju. Podnijete sve s trpeljivošću da biste došli sa mnom u Raj. Oni koji vas hoće namjerno patiti ne ću doći na nebo ako se prije nisu popravili i duboko pokajali."
Osjetila sam slatku i blagu poljubac na čelu, a zatim, kao i drugih večeri, nestala je.
N. B. Svaku posjetu Gospe prethodile su dvije bijele golubice. Djevica uvijek imala bijele ruže pod nogama.'
I na 31. svibnja zabilježen je solarni fenomen i u Ghiaie i na drugim mjestima. Tog dana dogodilo se mnogo izlječenja.
Gospa Edsonu Glauberu
Na 11. lipnja 1997., Blagoslovljena Majka spominje Edsunu i njegovoj majci pojave Svetog Obitelja u Ghiaie de Bonate na sjeveru Italije tijekom 1940-ih, o čemu je Edson početno bio potpuno neznajući. Rekla je:
"Dragi dječaci, kada sam se pojavila u Ghiaie di Bonate s Isusom i Svetim Josipom, željela sam vam pokazati da će kasnije cijeli svijet imati veliku ljubav prema Najčišćem Srcu Sv. Josipa i Svetoj Obitelji, jer će Satan vrlo duboko napasti obitelji u ovom kraju vremena, uništavajući ih. Ali ja opet dolazim, donoseći milosti Boga, Gospodina našeg, da bi ih dala svima obiteljima koje najviše potrebuju Božje zaštite."